‘El cantaor no inventa: recuerda”

maja vukadinovic 3Pevanje u flamenku ili kante flamenko kako je originalni naziv, predstavlja osnovu na kojoj se razvila ova umetnost. Sa svojim posebnim umetničkim karakteristikama i specifičnom estetikom pevanje predstavlja prvi izraz u flamenku koji je prethodio i plesnom izrazu i obogaćivanju muzičkih formi izvođenjem na gitari. Iako u flamenku možemo razlikovati mnoge stilove pevanja, njihov najizvorniji oblik predstavlja kante hondo ili duboka pesma.

Ovaj atribut od suštinskog je značaja za umetnost flamenka i predstavlja nužnu karakteristiku njenog emocionalnog izraza. Od pevača kante honda očekuje se interpretacija drevne pesme sa nekom od tradicionalnih tema, u kojoj se emocionalni izraz više ceni od preciznosti tonaliteta. Takvo pevanje podrazumeva sposobnost izvođača da zaroni u najdublje slojeve svoga bića, u slojeve sećanja, u kojima su i preživljena iskustva i emocije predaka, i da se u njima poveže sa ovim iskonskim sadržajima. Upravo iz ovih najdubljih slojeva svoga postojanja i sećanja, umetnik flamenka crpi inspiraciju, čineći pesmu nabreklom od emocija, obelodanjujući tako i iznova preživljavajući sadržaje koji su bili aktuelni još od nastanka pevanja. O dubini pesme u flamenku svedoči i pesnik Federiko Garsija Lorka: ”Ona je duboka, zaista duboka, dublja od svih bunara i svih mora koja okružuju svet, mnogo dublja od sadašnjeg srca koje je stvara i glasa koji je peva, jer je gotovo bez granica. Dolazi od dalekih rasa, prolazeći groblja godiná i krošnje uvelih vrtova. Dolazi od prvog plača i prvog poljupca”.

riki-pevanje-u-flamenkuUmetnost flamenka obiluje bogatom formom koja u svojim karakteristikama sadrži izraz onog što je hondo odnosno duboko. Kroz specifičnu formu stihova, njihovu bogatu i univerzalnu tematiku, ritmove koje karakterišu nepravilni akcenti, različite stilove i način izvođenja, ”pevač ne izmišlja, on se seća”.